Ljudi našeg kraja vrlo su kreativni. Mnogi se bave raznim djelatnostima, između ostalih to su: kiparsvo, slikarstvo, glazba, sport itd. Ovdje možete pročitati ponešto o nekim od njih.
Ivan Brdar, Margareta Krstić, Zdravka Žeželić Alić, Ksenija Sobotinčić, Cvetan Pelčić, Robert Žeželić
počasni je član naše podružnice.
Rođen je 3.siječnja 1915. godine u Pašcu, koji spada u Grajsku župu.
Prvi put kao pisac javlja se 1921. godine. Prvu knjigu objavljuje 1962. godine. Dosada je objavio 11 knjiga poezije i proze. Poslijednja knjiga Izbor iz dijela Ivana Brodara u štampi je kod Izdavačke kuće Adamić u Rijeci.
Ivan nije samo čovijek-pijesnik izuzetne memorije koji može u svako doba recitirati svoje stihove nego i kroničar događaja iz svoje mladosti te pjevač koji je 20 godina aktivno sudjelovao u zboru Riječkog kazališta Ivana plemenitog Zajca i kompozitor muzike 20 svojih pjesama koje su izvođene na festivalu Medolije Istre i Kvarnera. Među rijetkima je danas koji pjeva po starom grobniškom običaju u dva glasa na tanko i debelo, svira na nekoliko instrumenata, slika a sakupljao je i stare predmetemeđu kojima je najzanimljiviji buzdovan za koji se predpostavlj a da potiče iz doba Avara o kojemu još struka nije rekla zadnju riječ. Nalazi se u etografskom institutu u Zagrebu.
Nastupao je u mnogim kulturnim društvima i zborovima. Svestran je i vrlo aktivan zabavljač.
Za knjigu Grobničke povedaljke dobio je nagradu grada Rijeke.
Pisao je za razne časopise i priređivao autorske večeri na kojima je recitirao svoju poeziju na materinjoj staroj čakavšćini.
Član je Čakavske katedre Ivan Matetić Ronjgov i Čakavske katesre Grobnik.
Inicijator je odbora za restauraciju Frankopanskog kaštela u Grobniku kao i inicijator sakupljanja etnografske zbirke koja se nalazi u stalnom postavu na istom mijestu.
Članica naše podružnice bavi se kiparstvom i slikarstvom.
Ona je posebna pojava u našoj sredini, njezine glinene figure prepoznatljive su po tematici kojom se Margareta bavi izuzetnom originalnošću a istovremeno suvremenoj tehnici.
Izlagala je na 10 samostalin izložbi i više skupnih. Uvijek su to bile izložbe na temu zavičaja. Kroz svoje figure ona govori o prošlosti Grobinštine. Tako je 2002. godine u kapeli župnog stana crkve Sv. Mihovila u Jelenju postavila izložbu Moja Grobnišćina koja je kasnije prenesena u prostorije turističkog ureda na Čavlima.
2003. godine izložba na temu kako su živjeli naši stari postavljena je u galeriji centra Novi grad Rijeka zajedno sa Biserkom Fućak pod nazivom Koreni koja je izložila sakupljene i očuvane stare odjevne predmete s kraja 18. i početka 19. stoljeća. Uz keramiku i odjevne predmete postavljeni su i uporabni predmeti. To je u Rijeci bila prva izložba izvorne, autohtone baštine Grobinštine koja je bila popraćena stihovima Grobničke pjesnikinje Zdravke Žeželić Alić i pjesmom Grobničke klape Grobnik i nastupom djece iz OŠ Čavle koji su recitirali svoju poeziju.
U svibnju 2004. godine učestvovala je na velikoj kolektivnoj izložbi Keramika u Rijeci u Galeriji O.K. MMC:a u Palachu.
U prosincu iste godine postavila je keramičke jaslice u crkvi Sv. Mihovila Jelenje koje je pripremala tri godine.
Jaslice se sastoje od 60 figura kroz koje je pokazala vijerski, tradicijski, i kulturni život Grobničana kroz 14 vijekova. Skupina ovih figura vrijedan je rad jer svaka figura za sebe je priča koja se uklapa u kompoziciju cijeline teme.
Rođena je u Sušaku, porijeklom je Grobnišćica odrasla u Svilnom. Radni vijek provela je radeći kao propagandist tržišnih komunikacija. Danas je umirovljenica a radi kao izvršna urednica Susačkog glasila Trsatika. Piše na gromniškoj čakavici i standardnom hrvatskom jeziku. Njezini prozni i pjesnički radovi objavljivani su u periodici u listu Kaj, Dometi, Pul Matetićeva ognjišća, Književna Rijeka, Grobnički pisci dvadesetog stoljeća i Grobničkim zbornicima.
Objavila je četiri zbirke pjesama: Ognjišće, Boke zelenih listih, Svitlo od vika i Moj dragi kamik
Članica je Matice Hrvatske, Ogranka DHK u Rijeci, Čakavske katedre Ustanove Ivan Matetić Ronjgov, Čakavske katedre Gromišćine, te inicijativnog odbora projekta Rijeka – Čakavska metropola.
Zalaže se za promicanje čakavskog jezika, običaja i autohtonih vrijednosti našega kraja.
Rođena je 14. svibnja 1977.godine u Rijeci. Apsolventica je Filozofskog fakulteta u Rijeci, studij Hrvatski jezik i književnost. Završila je osnovnu i srednju školu «Ivan Matetić Ronjgov» u Rijeci. Predavala je klavir, solfeggio i moderno pjevanje na Narodnom sveučilištu u Rijeci tijekom pet godina.
Pjevačku karijeru započela je nastupom na Melodijama Istre i Kvarnera 1995.godine, zatim su uslijedili nastupi Dora '97.g. s pjesmom Nemamo to pravo , MIK '97. i '99. godine, te ponovno Dora 2001. godine. 2004.g. nastupila je samostalno na Uskrs festu u Zagrebu, u dvorani Vatroslava Lisinskog. Kao glavni prateći vokal nastupila je na manifastacijama Porin i Zlatna ploča 2004. g. Na festivalu MIK 2004.g. s pjesmom Kako vetar , čija je i autorica glazbe. Pjesma je dobila nagradu za najbolji tekst, čija je autorica pjesnikinja Rajka Jurdana-Šepić. Nastupala je u kazalištu Ivana pl. Zajca kao pjevačica i glumica u operama Carmen i Lizinka. Dugogodišnja je članica poetsko-glazbene skupine Psalmi , koja je imala najzapaženiji nastup u Hrvatskom kulturnom domu 2002.g., te nastupe prilikom posjete Pape Ivana Pavla II. u Mariji Bistrici i u Rijeci. Mnogo nastupa održala je kao solistica i s brojnim grupama u Rijeci i šire u humanitarne svrhe. Piše vlastitu poeziju za koju sklada muziku. Održala je nekoliko samostalnih koncerata i nastupa na tradicijskim prikazima koje pokušava oživjeti naša kulturna podružnica.
Rođen je u Rijeci (Sušak) 2. svibnja 1980. godine, nastanjen u Čavlima. Nakon završene osnovne škole u Čavlima upisao je Srednju Pomorsku školu u Bakru - smjer pomorski nautičar, koju je završio s odličnim uspjehom 1998. godine. Iste godine upisao se u Glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci na Odsjek za pjevanje u klasi mr. Margarete Togunjac, koju je završio s odličnim uspjehom 2004. godine. U klasi mr. Togunjac bilježi nastupe na mnogim koncertima, kao i na natjecanjima na regionalnoj i državnoj razini. U međuvremenu, upisao je i fakultet – Visoka učiteljska škola u Rijeci, studij razredne nastave s pojačanim programom glazbene kulture.
U listopadu 2004. godine s odličnim je uspjehom obranio diplomski rad pod nazivom «Značaj pjevanja u nastavi glazbene kulture u nižim razredima osnovne škole» pod mentorstvom dr. sc. Marije Riman.
Od srpnja 2004. godine redoviti je student Odsjeka za pjevanje Muzičke akademije Zagreb u klasi izv. prof. Zdenke Žabčić – Hesky.
Od osnutka kulturne podružnice «Gromišćina zemja» član je izvršnog odbora i aktivno sudjeluje u njezinom radu.
Kao učenik riječke Glazbene škole sudionik je mnogih koncerata Škole u Rijeci, ali i izvan Rijeke i granica Hrvatske (nastupi u Puli, Ilirskoj Bistrici, Kranju).
Triput je sudjelovao na Natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa, čija je završna faza održana u Dubrovniku i to 1999. i 2001. kada je osvojio 5. nagradu, te 2003. kada je osvojio 2. nagradu, a za što je dobio i priznanje Grada Rijeke i Primorsko – goranske županije.
Dvaput je sudjelovao na istoimenom natjecanju u disciplini neklasičnih komornih sastava i to 2000. (Zagreb – Šibenik), te 2003. (Varaždin). Zabilježeni su i brojni nastupi sa Zborom i Orkestrom Glazbene škole.
Od 8. do 10. siječnja 2003. godine aktivno je sudjelovao na seminaru za pjevače u Opatiji u organizaciji HDGPP – Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga, a koji je vodila profesorica Muzičke akademije Zagreb i istaknuta pjevačica Lidija Horvat – Dunjko.
Surađivao je i surađuje s korepetitorima – profesorima Vjerom Lukšić, Ninom Kovačić, Mariom Čoporom, a prvi samostalni recital održao je u trsatskoj bazilici povodom blagdana Vele Gospe 13. kolovoza 2004. godine uz orguljašku pratnju dugogodišnjeg prijatelja Nevena Kraljića, nekadašnjeg trsatskog orguljaša, a danas orguljaša zagrebačke katedrale. Kao član podružnice «Gromišćina zemja» održao je svoj božićni recital u prosincu 2004. godine u cerničkoj župnoj crkvi, uz instrumentalnu pratnju prof. Vjere Lukšić, s kojom surađuje od samih početaka pjevačkog školovanja.
Uz brojne je obaveze i član dva riječka zbora, u kojima je solista, te asistent dirigenta, a obavlja i funkciju člana Upravnog i Umjetničkog odbora. To su zborovi:
- mješoviti pjevački zbor Bazilike Majke Božje Trsatske, u kojem redovito nastupa na nedjeljnim i blagdanskim misama u Bazilici. Nagovorima voditeljice ovog zbora prof. Klaudije Kraljić započeo se profesionalno baviti glazbom. Osim nastupa u Hrvatskoj, s navedenim zborom bilježi nastupe u Padovi i Rimu. Kao solista navedenog zbora imao je čast da pjeva psalam na svečanoj pontifikalnoj svetoj misi koju je predvodio Sveti Otac papa Ivan Pavao Drugi 8. lipnja 2003. na riječkoj Delti u sklopu svog Trećeg apostolskog pohoda našoj zemlji.
- mješoviti pjevački zbor KUU Jeka Primorja, u kojem nastupa i kao solista na brojnim koncertima u Rijeci i izvan Rijeke (Zajčevi dani, Matetićevi dani, Naš kanat je lip).
Surađuje i s mnogim drugim zborovima grada Rijeke i okolice. S maestrom prof. Dušanom Prašeljem koji je dirigent i utemeljitelj Riječkog oratorijskog zbora Ivan Matetić Ronjgov, nastupao je na manifestacijama Zajčevi dani, Matetićevi dani, Kastafsko kulturno leto, pogotovo u izvedbama kantate «Naš domaći glas» autora prof. Dušana Prašelja (praizvedba na Zajčevim danima 2002.), a koja je posvećena našem velikom skladatelju Ivanu Matetiću Ronjgovu. Sa ženskim zborom «Korezin» iz Čavala gostuje na gotovo svim njihovim koncertima. Nastupao je i na brojnim manifestacijama i skupovima u organizaciji Grada Rijeke i Županije Primorsko – goranske, kao i na dobrotvornim i humanitarnim koncertima (Dani Kruha, Koncert u organizaciji Rotary Cluba).
Živi i djeluje na relaciji Rijeka – Zagreb.
Rođen sam 26. prosinca 1981. godine u Rijeci. Onog trenutka kad sam prvi put ugledao svijetlo dana, započela je moja avantura zvana život. Vjerojatno zbog dana i mjeseca u kojem sam rođen, zima mi ima poseban ugođaj kojeg se nikada ne bi mogao odreći.
Kao i većina ondašnje djece i ja sam krenuo u vrtić, a odatle u školu. Za ono što većina ljudi kaže da je oduvijek mrzila, ja sam na neki neobični način volio, iako se nisam takvim prikazivao. Od prvog razreda pa sve do osmog dizao sam svoje umijeće pisanja, a s tim i svoju ozbiljnost i pristup nekim stvarima. No, tek nakon prvog razreda srednje škole shvatio sam da moram maksimalizirati svoje znanje i svestranost. Nikada nisam slovio kao problem, a tome mogu najviše zahvaliti svojim roditeljima koji su bili prava potpora i čvrsta ruka koja me vodila kroz sav moj dosadašnji život. I tako sam završio i gimnaziju (prvu sušačku) i to ne bilo koju, već matematičku, najtežu. Mnogi su mi stoga govorili da krenem na kakav tehnički fakultet, ali moj je izbor ipak pao na Fakultet za turistički i hotelski menadžment koji upravo pohađam. Upravo sam apsolvent na istom fakultetu i nadam se da ću sve fakultetske obaveze i diplomu dovršiti do ljeta 2005. godine. Što će se dalje dogoditi, ne znam, ali jedno mogu reći: sve što je do sada prošlo, bilo je jednostavno prekrasno.
Još dok sam bio negdje u trećem razredu osnovne škole, počeo sam se zanimati za pisanje. I uistinu mi se to sviđalo a sada kao da je pisanje dobilo neku novu težinu. Ono što su u početku bile slabo razrađene pjesmice, postajale su sve kvalitetnije lirske pjesme koje su našle odjeka i u književnim krugovima. Neke od mojih pjesama uvrštene su u skupna izdanja i u jednu zbirku koja je prije predstavljala izuzetno popularan časopis- Krugovi. Pod naslovom “Još jednom Krugovi” ta je zbirka objedinila djela nekih od najafirmiranijih hrvatskih pisaca i pjesnika, ali i djela mlađih uzrasta, novih književnih nada, među kojima su bile i moje dvije pjesme.Na maturi iz hrvatskog jezika, moj esej na temu “Umjetnost utiskuje u nas osjećanja više nego što ih izražava” (citat Henria Bergsona) proglašen je najboljim radom za tu godinu. Radio sam i sa nekim od priznatih pjesnika kao što je Josip Eugen Šeta i Vlastom Juretić.
Što se tiče mog privatnog života, zauzet sam raznim obvezama, pa malo vremena ostaje za odmor. Aktivan sam sportaš što dokazuje i moje višegodišnje iskustvo u tae-kwon do klubu «Grobnik» gdje sam i trener. Veoma se zanimam za folklor i običaje svoga kraja pa sam i sudionik mnogih manifestacija, a član sam i udruge «Grobnički dondolaši». Ukratko, moj život je obitelj, pisanje, karneval i sport.
Nakon svega ovoga ispast će da se previše hvalim, što nikada nisam previše volio. Ovo što sam napisao malo je za ispričati sve zanimljivosti koje postoje, ali nadam se da je ono što je navedeno dovoljno da steknete kakvu-takvu sliku o meni. I za kraj jedan citat kojeg bi se prema mojem mišljenju svatko trebao pridržavati:
Živi tako da tvojim poznanicima bude dosadno kad umreš.
Demosten